20.04.2014 - Općinski načelnik Ilija Nikić dao je intervju za emisiju 'Pred licem pravde' čija je tematika o suđenjima za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, a koju pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za izvještavanje o ratu i miru (IWPR), vezano za rušenje njegove obiteljske kuće tijekom rata >>
Od rušenja kuće zbog odlaska u inostranstvo do načelnika Usore, tako bi se u najkraćem mogao opisati jedan dio života Ilije Nikića, koji je na posljednjim lokalnim izborima u BiH prije godinu i po dana postao opštinski načelnik. Bilo pa prošlo, tako danas u najkraćem Ilija Nikić komentariše rušenje kuće, poslije kojeg je ubrzo na lotu u Njemačkoj dobio oko 50.000 tadašnjih njemačkih maraka, u čemu je vidio dio pravde za nanesenu mu nepravdu. U rodni kraj se vratio nekoliko mjeseci nakon kraja rata u BiH, kada je drugu satisfakciju doživio u susretu sa većinom stanovnika svoga sela.
Načelnik opštine Usora Ilija Nikić ne želi govoriti o imenima mještana Sivše koji su u ljeto 1992. godine učestvovali u rušenju njegove porodičnu kuću u ovom usorskom selu, u kojem je rođen i gdje danas radi u administrativnom sjedištu jedne od najmanjih lokalnih zajednica u BiH:
Načelnik opštine Usora Ilija Nikić ne želi govoriti o imenima mještana Sivše koji su u ljeto 1992. godine učestvovali u rušenju njegove porodičnu kuću u ovom usorskom selu, u kojem je rođen i gdje danas radi u administrativnom sjedištu jedne od najmanjih lokalnih zajednica u BiH:
„Ljudi su se nalazili u stanju kad se moglo narediti bilo šta. Nije to davno bilo kada smo zajedno sjedili za jednim stolom, u večernjim satima, i neko za koga se smatra da je stavio eksploziv i rušio moju kuću, bio je pred mene. Pili smo zajedno i nazdravljali jedan drugom. I neko je bio toliko drzak da kaže:’Kako možeš sa čovjekom piti, a rušio si mu kuću?’ Nije to bilo ni njemu ni meni ugodno slušati. Čovjek je, ipak, jednostavno odgovorio:’Ja sam bio vojnik i radio sam samo ono što mi je naređeno.’“, otpočinje svoju priču Ilija Nikić.Pripadnici usorskog HVO-a Nikićevu kuću su srušili mjesec dana poslije njegovog drugog odlaska iz Usore. Rodni kraj, u kojem je u to vrijeme bio član kriznog štaba, prvi put je sa dozvolom napustio krajem aprila 1992. godine kako bi supruzi, koja se nalazila u izbjeglištvu u Zagrebu, pomogao oko bolesnog djeteta.
Potom je članove porodice smjestio kod svoga oca, koji je živio i radio u Njemačkoj. Početkom juna te godine iz inostranstva se vratio u ratom zahvaćenu Usoru, odnosno BiH:
„Došao sam u Usoru 2. šestog i javio se u svoju komandu. Međutim, taj moj povratak je bio takav da ja nikad to zaboraviti neću. Jednostavno, dočekan sam kao najveći neprijatelj. Stotine razloga je bilo, gdje sam, što sam – i onda vidim da su neki ljudi zauzeli moje mjesto i da je sav problem u tome. I vrlo brzo su me pozvali, dobio sam raspored, trebao sam da vodim neku kantinu. Međutim, do tog nikad nije došlo.“, prisjeća se Nikić.
Polovinom jula 1992. Nikić je odlučio da napusti Usoru i da se pridruži porodici u Njemačkoj. Kuća mu je srušena oko mjesec i po dana dana kasnije:
„Imao sam prilike slušati mnoge riječi pravdanja nekih, uglavnom sve se svodi na jedno: komanda ovdašnja je morala naći način kako da zaustavi odlazak ljudi. I vjerovatno je donijet odnekud, možda iz Hercegovine, po kojem je bilo: ’Izaberite desetak ljudi po vašoj procjeni, koji su možda uticajni, porušite im kuće i to će možda zaustaviti.’ Vjerujem da je to zbog toga i urađeno. Što se mene tiče, ni tad kad je to urađeno, ni danas ja tim ljudima ništa loše ne mislim. Bilo pa prošlo.“, kaže on.
Ilija Nikić se u selo Sivša vratio ubrzo poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Krajem 1996. godine u Usori je registrovao građevinsku firmu u kojoj je radio do lokalnih izbora 2012. godine, na kojima je dobio najviše glasova i tako postao načelnik opštine u u kojoj je 20 godina ranije bio obilježen kao dezerter:
„Vrlo teško je bilo vratiti se 1996. Mislim da me morate razumjeti, da su mi stizale prijetnje, da ne smijem doći svojoj kući. Tad kad sam došao u četvrtom mjesecu 1996., bio je blagdan Uskrsa, gotovo cijela Sivša je prošla kroz moju drugu kuću, u kojoj sam tada bio smješten sa obitelji. Došli su da me posjete.“
A ovako su detalje iz Nikićeve biografije o odlasku u inostranstvu i nepravdi koja mu je nanesena rušenjem kuće, te njegov izbor za načelnika Usore 20 godina kasnije komentarisali neki stanovnici sela Sivša, u kojem živi oko 2,000 ljudi i gdje svako svakoga zna:
Potom je članove porodice smjestio kod svoga oca, koji je živio i radio u Njemačkoj. Početkom juna te godine iz inostranstva se vratio u ratom zahvaćenu Usoru, odnosno BiH:
„Došao sam u Usoru 2. šestog i javio se u svoju komandu. Međutim, taj moj povratak je bio takav da ja nikad to zaboraviti neću. Jednostavno, dočekan sam kao najveći neprijatelj. Stotine razloga je bilo, gdje sam, što sam – i onda vidim da su neki ljudi zauzeli moje mjesto i da je sav problem u tome. I vrlo brzo su me pozvali, dobio sam raspored, trebao sam da vodim neku kantinu. Međutim, do tog nikad nije došlo.“, prisjeća se Nikić.
Polovinom jula 1992. Nikić je odlučio da napusti Usoru i da se pridruži porodici u Njemačkoj. Kuća mu je srušena oko mjesec i po dana dana kasnije:
„Imao sam prilike slušati mnoge riječi pravdanja nekih, uglavnom sve se svodi na jedno: komanda ovdašnja je morala naći način kako da zaustavi odlazak ljudi. I vjerovatno je donijet odnekud, možda iz Hercegovine, po kojem je bilo: ’Izaberite desetak ljudi po vašoj procjeni, koji su možda uticajni, porušite im kuće i to će možda zaustaviti.’ Vjerujem da je to zbog toga i urađeno. Što se mene tiče, ni tad kad je to urađeno, ni danas ja tim ljudima ništa loše ne mislim. Bilo pa prošlo.“, kaže on.
Ilija Nikić se u selo Sivša vratio ubrzo poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Krajem 1996. godine u Usori je registrovao građevinsku firmu u kojoj je radio do lokalnih izbora 2012. godine, na kojima je dobio najviše glasova i tako postao načelnik opštine u u kojoj je 20 godina ranije bio obilježen kao dezerter:
„Vrlo teško je bilo vratiti se 1996. Mislim da me morate razumjeti, da su mi stizale prijetnje, da ne smijem doći svojoj kući. Tad kad sam došao u četvrtom mjesecu 1996., bio je blagdan Uskrsa, gotovo cijela Sivša je prošla kroz moju drugu kuću, u kojoj sam tada bio smješten sa obitelji. Došli su da me posjete.“
A ovako su detalje iz Nikićeve biografije o odlasku u inostranstvu i nepravdi koja mu je nanesena rušenjem kuće, te njegov izbor za načelnika Usore 20 godina kasnije komentarisali neki stanovnici sela Sivša, u kojem živi oko 2,000 ljudi i gdje svako svakoga zna:
Za razliku od većine anketiranih stanovnika Usore, dopredsjednik lokalne Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Ivo Suvala ipak nije želio opširnije komentarisati rušenje kuće Ilije Nikića nakon njegovog odlaska u inostranstvo zbog rata u BiH:
„Ja ne znam ko je to uradio. Možda su prošli ljudi kroz linije, nekakvi specijalci, pa to napravili. Tad je bilo to. Opet je on dobio u svom selu najviše glasova. I to ga je izvuklo na izborima.“, smatra Suvala.
U razgovoru za naš radio načelnik opštine Usora Ilija Nikić je naveo i u čemu je za vrijeme izbjegličkog boravka u Njemačkoj vidio djelić pravde ubrzo nakon miniranja i rušenja kuće u rodnom selu:
„Negdje u 10. mjesecu te iste godine kad mi je srušena kuća, da li je to bilo mjesec i po do dva, ja sam na lotu u Njemačkoj dobio 52.400 maraka, što na svoj način govori da ima nekakve pravde za sve.“, zaključuje načelnik Usore Ilija Nikić.
„Ja ne znam ko je to uradio. Možda su prošli ljudi kroz linije, nekakvi specijalci, pa to napravili. Tad je bilo to. Opet je on dobio u svom selu najviše glasova. I to ga je izvuklo na izborima.“, smatra Suvala.
U razgovoru za naš radio načelnik opštine Usora Ilija Nikić je naveo i u čemu je za vrijeme izbjegličkog boravka u Njemačkoj vidio djelić pravde ubrzo nakon miniranja i rušenja kuće u rodnom selu:
„Negdje u 10. mjesecu te iste godine kad mi je srušena kuća, da li je to bilo mjesec i po do dva, ja sam na lotu u Njemačkoj dobio 52.400 maraka, što na svoj način govori da ima nekakve pravde za sve.“, zaključuje načelnik Usore Ilija Nikić.
Cjelovit audio zapis emisije možete poslušati OVDJE 
(od 02:25 do 08:32)
(od 02:25 do 08:32)Preuzeli drugi mediji: centralna.ba | palo.rs | vesti.rs